Groblja starog Lopuda

Na otoku je Lopudu najstarije groblje ono u starohrvatskoj kapeli sv. Ilije. Ova kapela bila je prva crkva matica hrvatskog naselja. Po ondašnjem običaju bilo je groblje u crkvi matici, kako uistinu nalazimo u njoj grobova. Starijeg groblja na cijelom otoku ne nalazimo nigdje. A da je ovo groblje najstarije, svjedoči nam i činjenica, što u nijednim maticama mrtvih, a koje počinju 1614. godine, ne nalazimo naznačeno ovo groblje, dok su sva ostala naznačena, jer je sa svakim slučajem smrti spomenuto i ime groblja gdje je uslijedio ukop. Pa baš nas to uvjerava, da je ovo groblje sv. Ilije bilo prije nego su se uvele statističke matice. U ovom su prvom groblju grobovi posve primitivni, i nažalost bez ikakva natpisa. Prepostavlja se da u ovom groblju se nije vise ukopavalo nakon što je crkva sv. Ilije prestala biti maticom u XIV. stoljeću, kad to postaje crkva sv. Ivana. Tu nastaje drugo groblje, gdje su grobovi također bili bez ikakva natpisa i godine. Smatra se da se u ovo groblje ukopavalo do početka XV. stoljeća kada novom maticom postaje crkva Gospe od Šunja.

Tu su groblja bila okolo matice, ali ponajviše pred njezinim pročeljem. Ako bi se koji od tih grobova ponapunio, onda bi se izvadile kosti, da se polože u dno duboke kule, koja je bila pred crkvom, a koja je kasnije pretvorena u zvonik. Grobovi su i ovog trećeg groblja bez natpisa, samo oznaćeni sa arapskim brojevima. Premda je ovo groblje sa svojim prostorom bilo do tada najveće od svih dotadašnjih, ipak razvojem mjesta u grad bilo je postalo premaleno, zato nam najbolje svjedoče i do danas sačuvane nadgrobne ploče s natpisima i oznakom godine, da su Lopuđani počeli upotrebljavati već godine 1488. velike crkve za svoje groblje: crkvu maticu Gospe od Šunja, dominikansku crkvu sv. Nikole, i franjevačku crkvu sv. Marije od Špilice. Skoro svi grobovi u ovim crkvama imali su na nadgrobnoj ploči svoj natpis i godinu, naime ime i prezime onog, koji je ukopan, ili porodice, kojoj pripada, sa godinom smrti kojeg člana. Na mnogim pločama uklesan je i grb, po čemu se zaključuje, da je plemićke porodice. Sudeći po ovim natpisima i uresima vjerojatno je, da su imućnije u uglednije porodice imale svoje grobove u spomenutim crkvama. Godine 1867. bio je zvonik sv. Marije od Špilice oštećen od groma. Ruševine zvonika bile su srušile ispod sebe krov crkve, a ispod krova u crkvi grobove, polomivši nekoliko nadgrobnih ploča tako, da se je razvio bio iz grobova smrad, kada su nadošle kiše. Netom je 1837. bio popravljen zvonik i zatim krov crkve, ali na koji način? One nadgrobne ploče, tako važni spomenici za povijest Lopuda i Dubrovnika, bez ikakvog razumijevanja i obzira izjednačivale su se čekićem, klesarskim alatom, da se je tako mnogim izbrisao trag tih važnih natpisa i znakova. Srećom, da ova kruta sudbina nije zahvatila sve ploče, već samo jedan dio, a drugi je i do danas ostao netaknut. Ukopavanje u ovim trima crkvama trajalo je sve do početka XIX. stoljeća. Od tada se vise nije ukopavalo u ove tri crkve, pa niti u dvorištu crkve Marije od Špilice. Ovo nam svjedoče matice mrtvih. Nastavilo se je ukopavanjem samo u grobove, koji su bili pred crkvom maticom Gospom od Šunja, koje je groblje bilo dostatno za tadašnju župu. Lopud je imao jos jedno maleno groblje i to u crkvi presv. Trojstva, gdje su se ukapale samo časne sestre od 1808. do 1817. Najnovije groblje je pred crkvom maticom u Šunju u njezinom dvorištu. Ovdje su se počeli ukapati od 1889. godine, i sada je to jedino groblje za cijeli otok.

Nema komentara:

Objavi komentar