Miho Pracat

Poznati brodovlasnik i veliki dobročinitelj Dubrovačke Republike. Matične knjige rođenih pučanstva na Lopudu sačuvane su tek od 1615., pa se ne može s potpunom sigurnošću utvrditi godina rođenja Miha Pracata. Mišljenja istraživača lome se između godine 1522. i 1528. Miho Pracat potječe iz pomoračke obitelji s Lopuda koja je, kako piše u Genealogiji Antunina, preselila sa Šipana krajem 15. stoljeća. Prve se vijesti o ovoj obitelji spominju u arhivskim dokumentima 1356. na Šipanu. U 15. stoljeću jedan se član obitelji Pracat preselio na Lopud pa od njega vjerojatno potječe Mihova grana obitelji.

Mihov djed imao je dva sina. Điva i Pava, Mihovog oca. Oba brata su bili pomorci. Mihov stric Đivo bio je sposoban pomorac i uspješniji poduzetnik od brata Pava. Spretan u ulaganju u brodove i nekretnine, a bio je i vlasnik radionice vunenih tkanina u Dubrovniku. Prema V. Lisičaru, čini se da je Miho Pracat pohađao osnovnu školu kod dominikanaca na Lopudu. Kad je Đivo uzeo mladog nećaka Miha, jedonog sina svoga brata Pava, na brod kao naučnika kasnih 1530. godina, odmah je uočio Mihove sposobnosti pa se usredotočio da ga što bolje osposobi za posao koji su se bavili. Svoja prva mladenačka iskustva, ploveći sa stricem Đivom na galijunu Sv. Katarina, Miho je Pracat prošao na Mediteranu u vrlo burnim vremenima izazvanim sve agresivnijim ponašanjem Otomanskog Carstva. Bio je dva puta oženjen. Prva mu je žena bila s otoka Šipana, kći Toma Brailona, a druga je bila s Lopuda, po imenu Vica. Miho Pracat uložio je golemo bogatstvo u izgradnju kuća na Lopudu i u predgrađu Dubrovnika, u Gružu i na Boninovu; bio je vlasnik petnaestak imanja. Bio je vrlo pobožan čovjek, koji je za života i poslije smrti davao i ostavio velikodušne poklone crkvama i za djela milosrđa. Kako Miho Pracat nije imao muškog potomstva, ni kćeri, a niti daljnih rođaka, te je tako s njegovom smrću izumrla porodica Pracat, sastavi on oporuku jedanaest godina prije svoje smrti i to god. 1596. Iz ove oporuke zrcali se njegovo dobro, plemenito srce, koje mu prestane kucati u njegovim staračkim grudima na 20. srpnja 1607. godine, kad mu je bilo po prilici 79 godina, te bi sahranjen u klaustru Male braće u Dubrovniku. Senat je dugo raspravljao o tome kako odati posmrtnu počast takvom dobrotvoru. Mnogo se razmisljalo, jer je strogom republikanskom duhu Dubrovnika bilo protivno uzdizati bilo kojeg pojedinca iz redova njemu jednakih. Tek je 1633., dugo nakon smrti svih članova obitelji Pracat, konačno odlučeno da se podigne brončani kip u dvorištu Kneževa dvora. Projekt je završio talijanski kipar P.P Giacometti krajem 1637. Još i danas stoji u atriju Kneževa dvora s jednostavnim natpisom »Miho Pracat zaslužni građanin 1638«,kao jedinstvena počast dubrovačkom uzornom građaninu.

Nema komentara:

Objavi komentar