Ima li igdje ljepšeg života!
Oh, zaista lud je svaki koji do obale tvoje dođe Lopude,
Može tu ostati, a on ode.
(ulomak), Marko Bruerović; 1792.

Drugi po veličini otok u skupini elafitskih otoka, sjeverozapadno od Dubrovnika s istoimenim naseljem, smješten između Koločepa i Šipana. Ovaj gospodarski najrazvijeniji otok Elafita često nalazimo pod imenom “Otok u sredini” (Insula Medio).
Površina: 4,63 km²
Najviši vrh: Polačica ( 216m )
Dužina obale: 11,5 km (od čega na pjeskovite plaže otpada 1,2 km)

Povijest

Na mjestu današnje kule Španjola nađeni su ulomci keramike ilirskih građana. Do danas su sačuvani toponimi grčkog podrijetla, Veliki i Mali Skupio – skopelos, otok; Igo, Igalo – aigialos, obala, plaža. Naziv imena susreće se u raznim oblicima grčkog podrijetla: Dalafota, Dalafodum. Od romaniziranog naziva Lafota u uporabi je danas hrvatski Lopud. Iz rimskog vremena ostali su nam ulomci reljefno obrađenog kamena na predromaničkim crkvama. Ostaci starohrvatske kulture IX. I X. stoljeća su predromaničke kapelice: sv. Ilija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Petar, sv. Nikola. Kako nas mnogi spomenici i dubrovački povjesničari uvjeravaju, bilo je na otoku Lopudu jedno hrvatsko naselje već u IX. stoljeću. Bit će bilo jedno maleno ribarsko selo,
koje je bilo na južno-zapadnom dijelu otoka baš na onom mjestu, gdje nalazimo starohrvatsku crkvicu sv. Ilije.

Lopud u XV. i XVI. stoljeću

U spisima dubrovačkog državnog arhiva nalazi se, kako su u XV. stoljeću Šipan i Koločep imali nekoliko svojih brodova, ali se za Lopud ne zna ništa, već nalazimo pri koncu XV. stoljeća, da je imao nekoliko, ali posve malenih brodova. Tada je Senat dubrovačke Republike koncem XV. stoljeća počeo ostvarivati svoj plan, da pomogne Lopuđanima graditi trgovačke brodove, koji će kao pomorci na glasu, veoma vješti raznositi trgovinu po onda poznatom svijetu, da sebe, odnosno svoje rodno mjesto Lopud, obogaćuju, a Republici donose ogromno bogatstvo i još veću slavu. Zato je Republika i sagradila na Lopudu tako zvanu „Loggia“, da bude pristanište i sigurni zaklon brodovima, odnosno trgovcima iz Dubrovnika, Italije i Levanta. Lopud je bio Republici djelomična baza njezinih trgovačkih brodova, po kojima se Republika jedino mogla napredovati i obogatiti.