Ivo Kuljevan

Da bi se omogućio kulturno-prosvjetni rad i stvorili suvremeni uvjeti rada u školi i napredak mjesta, godine 1921. iseljenik Lopuđanin Ivo Kuljevan svojim sredstvima podiže kamenu školsku zgradu, u sklopu koje je i učiteljski stan, čitaonica sa dvoranom za društveni život mještana, te poseban prostor za poštanski ured. Nabavljen je i namještaj za čitaonicu i poštu. Škola je dobila i prostrani vrt, za izvođenje praktičnih radova iz nastavnog programa poljodjelstva. U želji da što više pridonese razvoju Lopuda i boljem životu mještana Ivo Kuljevan dade izgraditi obalu i gat za pristajanje brodova i brodica, koja se prozvala "Obala Iva Kuljevana." Njegovim je nastojanjem i novčanim darovnicama izgrađen put do Šunja, popravljena je crkva u Šunju, podignuta ribarnica i mesarnica, te javni sanitetski objekt. Svi ti radovi obavljeni su od 1921. do 1924. godine.
Pri kraju života ostavio je taj dobrotvor dvije tisuće funti za pomoć siromašnim Lopuđanima. Ivo Kuljevan živio je u Lopudu do svoje 25. godine. Zatim odlazi u Port Said, pa u Chielayo, Peru, gdje se bavio preradom alkoholnih pića i trgovinom. Neizmjerno je volio svoj rodni Lopud i stalno je bio u vezi sa svojim prijateljima u zavičaju.