Poznata legenda o lopudskoj sirotici.
Dubrovački vlastelin poslao je bolježljivog sina jedinca na otok Lopud na oporavak. Tu se on zagleda u sirotu pučanku. Otac da bi spriječio tu ljubav zamoli benediktince s otočiča Svetog Andrije da preuzmu brigu o njegovom sinu. Međutim, dvoje se zaljubljenih prije mladićeva odlaska zakleše da će se ipak i dalje sastajati. Kad bude slobodan on će kraj mora upaliti vatru, a ona će doplivati. To ime je i nekoliko puta i uspjelo. Djevojčina braća ubrzo za ovo saznahu. Dogovore se da upale vatru na svojoj lađi i otplove prema pučini. Tako i učiniše. Sestra je za njima plivala, sve dalje i dalje, dok nije izemogla i utopila se. Tijekom noći podigne se oluja, prevrne lađu i braća se utope. Mrtvo djevojčino tijelo more izbaci na obale Svetog Andrije. Tada se mladi vlastelin zaredi i zauvijek ostane na otočiću. Prema ovoj priči Svetog su Andriju znali zvati i Donzella (djevojka). Lopudska sirotica vrlo je slična legendi iz grčke mitologije “Hero i Leandra”.