Poznati brodovlasnik i veliki dobročinitelj Dubrovačke Republike. Matične knjige rođenih pučanstva na Lopudu sačuvane su tek od 1615., pa se ne može s potpunom sigurnošću utvrditi godina rođenja Miha Pracata. Mišljenja istraživača lome se između godine 1522. i 1528. Miho Pracat potječe iz pomoračke obitelji s Lopuda koja je, kako piše u Genealogiji Antunina, preselila sa Šipana krajem 15. stoljeća. Prve se vijesti o ovoj obitelji spominju u arhivskim dokumentima 1356. na Šipanu. U 15. stoljeću jedan se član obitelji Pracat preselio na Lopud pa od njega vjerojatno potječe Mihova grana obitelji.
Vice Bune
Admiral i diplomata. Rodio se na Lopudu 1559. Kao vrstan pomorac rano je primljen u službu španjolskog kralja. Obavljao je važne konzularne i diplomatske poslove za Dubrovačku Republiku na dvorovima Napulja (1607. postaje konzul), Madrida, Milana. Uz njegovu inicijativu španjolski je dvor 1606. prisilio Veneciju da napusti otok Lastovo koji su 1602. oteli Dubrovniku. Za svog boravka u Dubrovniku 1600. u znak zahvalnosti za sva dobročinstva, Republika mu je dodijelila zlatnu kolajnu. Bio je zapovjednik dijela španjolske oceanske flote, izaslanik Filipa II. i III. U Indiji i Belgiji. Kao visoki državni službenik Španjolske postaje kraljev savjetnik, savjetnik potkralja u Napulju i potkralja Meksika. Bio je vitez Kristova reda. Umro je 1612. u 53. godini života u Napulju. Sahranjen je u crkvi sv. Trojstva na Lopudu gdje mu je postavljena spomen-ploča po želji iz njegove oporuke sastavljene u Napulju 1612. godine.
Ivo Kuljevan
(Lopud, 12.12.1850 - Chiclayo, 25.4.1928)
Pri kraju života ostavio je taj dobrotvor dvije tisuće funti za pomoć siromašnim Lopuđanima. Ivo Kuljevan napušta Lopud kad mu je bilo 16.godina. Odlazi u Port Said gdje se spretno bavio raznim poslovima. Tamo ga je zapazio Ferdinand Lesseps, projektant sueskog kanala i nakon otvaranja Sueskog kanala 1869, u društvu Lessepsa dolazi u Panamu jer je sljedeći projekt bio izgradnja Panamskog kanala. Kasnije odlazi u Chiclayo, Peru, gdje se bavio preradom alkoholnih pića i trgovinom vinom. Neizmjerno je volio svoj rodni Lopud i stalno je bio u vezi sa svojim prijateljima u zavičaju.
Lopuđanin Kristo Martolosić
U XVI. st. Lopud je bio jedno od istaknutih pomorskih žarišta dubrovačke države. Lopudski pomorci su bili poznati kao vješti i neustrašivi moreplovci koji su se u pomorstvu istakli ne samo na svojim, dubrovačkim brodovima već i na tuđim jedrenjacima- trgovačkim i ratnim. Jedna od značajnijih pomorskih ličnosti s Lopuda zacijelo je i Kristo Martolosić. Pripada staroj pomorskoj obitelji s otoka Lopuda koja je raspolagala s nekoliko vlastitih jedrenjaka. Kristo Martolosić je stekao pomorsku naobrazbu na provjeren, klasičan način: tradicionalnom mornarskom praksom na trgovačkim jedrenjacima. Kapetan Krsto Martolosic napušta svoju domovinu i ulazi u španjolsku pomorsku službu kao gotov i spreman pomorski stručnjak, pa nismo iznenađeni da mu španjolski dvor povjerava zapovjedništvo oceanskih galijuna španjolske ratne mornarice. Kristo Martolosić je poduzimao uspješne pomorsko-ratne operacije na otvorenom moru i uz obale Europe i Afrike. Također je obavio određene zadatke u dvjema ekspedicijama oko otočja Srednje Amerike. Za zasluge u mnogobrojnim pomorskim pothvatima španjolski je dvor Martolosića odlikovao posebnim odlikovanjima i visokim nagradama. Admiral Kristo Martolosić umro je u Napulju 1628. godine i bio sahranjen uz državničke počasti. U svojoj oporuci ostavlja mnogo zlata svome rodnom Lopudu, a namijenio ga je bio dovršenju zvonika crkvice Sv.Trojstva u Lopudu.
Park Đorđić-Mayneri
Na Lopudu, turistički najrazvijenijem elafitskom otoku, u samom mjestu nalazi se Perivoj obitelji Đorđić-Mayneri. Perivoj je utemeljio barun Augusto Mayneri, Venecijanac, koji se priženio u obitelj prastarog dubrovačkog vlasteoskog roda Gjorgjić, koja je svoje posjede imala i na otoku Lopudu. Poslije njega brigu o perivoju vodio je njegov sin Felice. Po drugom svjetskom ratu perivoj je zajedno s imanjem bio oduzet obitelji Mayneri i postao društvenim vlasništvom.Slijedom tiskanih izvora može se procijeniti da je utemeljen osamdesetih godina XIX. stoljeća ili pak nesto ranije. Perivoj Đorđić-Mayneri utemeljen je na zemljišnoj čestici vrlo izdužena oblika i vjerojatno je bio postupno uređivan. Oblikom i veličinom odgovara parceli koja se smjestila uz sjeverni bok i u zaleđu nekadašnjeg ljetnikovca vlasteoske obitelji Đorđić, a ubilježena je pod brojem 1038 u najstarijoj precizno rađenoj katastarskoj austrijskoj mapi Lopuda iz 1837. g. Prema simbolima, kojima je parcela na mapi obilježena, saznaje se da je bila posađena maslinama. Perivoj se sastoji od prednjeg i stražnjeg dijela koje dijeli suhozid. Ukupna površina Perivoja iznosi nešto više od 13 000 m², s tim što prednji dio zaprema površinu od oko 3 600 m², a stražnji dio oko 9 500 m².
Pretplati se na:
Postovi (Atom)